Radio – amateri iz Bačkog Petrovca šalju signal i u najudaljenije delove sveta

Tradiciju radio-amaterizma u Bačkom Petrovcu danas čuva i nastavlja 16 članova

Foto: Brankica Matić, Storyteller

Prostorije Radio kluba “Petrovec” iz Bačkog Petrovca, kako navodi portal Storyteller, mesto su okupljanja i druženja zaljubljenika u radio-amaterizam. Tu se dogovaraju nove aktivnosti i učešće na takmičenjima, potraže savet, podele iskustva, pohvale se uspostavljenim radio-vezama, a nekada je dovoljno i da samo zajedno popiju kafu. Tako je već 57 godina, koliko postoji Radio klub čiji je pozivni znak YU7AJM.


Tradiciju radio-amaterizma u Bačkom Petrovcu danas čuva i nastavlja 16 članova, različitih generacija i zanimanja, ali sa istim interesovanjem. Zanima ih radio-tehnika, elektronika, fizika, pa i geografija i astronomija. Dok je jednima pravi izazov da uspostave radio-vezu sa radio-amaterima iz različitih krajeva, drugi sate provode popravljajući stare radio-stanice, praveći nove uređaje ili usavršavajući opremu.

Pavel Benka je predsednik Radio kluba “Petrovec” i radio-amater sa stažom dugim preko trideset godina. Kaže da je ovo tehnički i celoživotni hobi, jer radio-amatera baš ništa ne sprečava da se i u poznim godinama bavi istraživanjem radio-komunikacija. Ograničenja nema ni u pogledu obrazovanja, potrebno je tek osnovno poznavanje zakonitosti fizike i interesovanje za radio-tehniku. A vremenom se, kroz iskustvo, sve nauči i savlada.

“U klubu imamo članove različitih obrazovnih profila, od ljudi sa osnovnom školom do doktora nauka”, govori Pavel Benka.

Ipak, postoji jedan uslov. Da bi radio-amateri mogli da vrše emitovanje na radio-stanici, moraju da polože ispit i dobiju licencu. Tada stiču i jedinstveni pozivni znak kojim se predstavlaju prilikom uspostavljanja radio-veze. Pavel Benka je u etru poznat kao YT7TA.

“Vezu ostvarujemo uz pomoć radio-stanice, potrebno je imati i antenu. Na frekvencijama koje koristimo možemo da slušamo i ako naiđemo na nekog ko emituje, možemo mu se javiti. Takođe, možemo mi da pozivamo, pa ako nas neko čuje, da nam se javi. To su slučajno uspostavljene veze”, objašnjava naš sagovornik.

Po uspostavljanju radio-veze, komunikacija može da se odvija uz pomoć Morzeove azbuke, glasom, ali i digitalnim putem. Razvoj tehnologije ostavio je traga i u radio-amaterizmu.

Promenilo se mnogo toga, ali to nije umanjilo lepotu i čar ovog hobija, dodaje Pavel Benka. Uvek je izazov sesti za radio-stanicu i pokazati svoju veštinu. Svaka ostvarena radio-veza je nagrada, ali radio-amateri posebno su ponosni na kontakte sa udaljenim državama na drugim kontinentima ili predelima u kojima radio-amaterizam nije razvijen.

“Ima mnogo stvari na koje sam ponosan. Što se tiče najudaljenijih veza, na kratkim talasima imam pokrivene sve kontinente, i Novi Zeland i neka ostrva u Pacifiku. Međutim, u poslednje vreme se najviše zanimam radom na visokim frekvencijama”, kaže Pavel.

Zidovi Radio kluba “Petrovec” ukrašeni su diplomama i priznanjima sa takmičenja. Sve su to uspomene na postignute uspehe, ali i na druženja koja se pamte. Druželjubivost i solidarnost su osobine koje krase svakog radio-amatera, pa će često spakovati svoju opremu i poći u prirodu, tražeći pogodno mesto za slanje i primanje radio-signala.

U radio – amaterizmu uvek ima nešto da se nauči

Dok Pavel govori o lepotama radio-amaterizma, u klub pristužu braća Ivan i Andrej Lomen, dugogodišnji radio-amateri. Njihov stric jedan je od osnivača Radio kluba u Bačkom Petrovcu i uz njega su još kao deca otkrili ovaj hobi.

“Skup je ovo hobi”, kaže Andrej. “Vuče nas da stalno kupujemo nešto novo od opreme, a kada nešto poručimo, ponekada to bude i krišom od supruge i drugih članova porodice”, dodaje u šali.

U klubu postoji radio-stanica koju mogu da koriste, ali mnogi članovi i kod kuće imaju potrebnu opremu uz koju provode slobodno vreme. Kao svojevrsne trofeje čuvaju QSL karte, koje su dizajnirane gotovo kao razglednice. Radio-amateri ih šalju jedni drugima i one predstavljaju potvrdu da je veza uspostavljena, kada i na koji način. Raduju se svakom pojedinačnom uspehu, ali su ipak u radio-amaterizmu najlepši timski rad i druženje.

“Za ovaj hobi me najviše veže druženje sa ljudima. Kada su radio-amaterska takmičenja odemo negde u prirodu gde boravimo dva dana. Ponosan sam na sve diplome koje smo kao klub dobili, a moja najudaljenija veza na ultrakratkim talasima bila je sa radio-amaterom iz Škotske”, priča Ivan Lomen.

Radio-amaterizam je hobi kojem se najčešće posvete muškarci. Žena je malo, mada u nekim državama postoje i ženski radio klubovi. U maloj sredini kakva je Bački Petrovac nema ni mnogo mladih koje ovo interesuje. Za poslednjih deset godina imali su samo trojicu novih članova koji su položili ispit i dobili licencu.

Iako se ovim hobijem bave iz ličnog zadovoljstva i bez ikakve materijalne dobiti, radio-amateri mogu da budu od velike koristi za celu zajednicu, posebno u kriznim situacijama. Pokazalo se to više puta, u ratnim vremenima ili tokom prirodnih nepogoda kada je svaka druga vrsta komunikacija među ljudima iz različitih krajeva bila onemogućena. Zato očuvanje tradicije i opstanak radio klubova nije važno samo radio-amaterima. Na pitanje koliko vlastitog novca ulože za funkcionisanje aktivnosti u klubu, jer sredstva iz drugih izvora nisu dovoljna, uz osmeh odgovaraju “bolje da o tome ne pričamo”.

Ostavi odgovor

Molimo vas unesite komentar
Unesite vaše ime ovde