Nakon decenija propadanja srpske industrije hmelja, taj neizostavni sastojak svakog kvalitetnog piva, sve više raste na vojvođanskim njivama, zahvaljujući odluci pojedinih pivara da otkupljuju domaći hmelj, da kvalitet piva stave ispred kvantiteta i posvete se zanatskoj proizvodnji.
Uzgajanje hmelja na ovim prostorima prati tradicija duga više od 250 godina. I dalje se najviše gaji u Bačkoj, u okolini Bačkog Petrovca, gde je pre više od veka bilo preko osam hiljada hektara pod tom kulturom, i kako kažu stručnjaci, da bi hmelj opstao, važno je širenje malih pivara, kao i traženje novih kupaca na tržištu.
[wonderplugin_slider id=173]
„Mi smo počeli 2014. sa revitalizacijom hmeljarstva, jer smo videli šansu da sa razvojem kraft pivara da postoji šansa da se i domaći hmelj vrati, na, na tržište i kroz te kraft pivare da mi plasiramo svoje. Mogu reci da smo zadnjih godina uspeli da izvezemo određene količine i u Hrvatsku i u Mađarsku, Slovačku, Italiju i u Nemačku, bez toga da domaće velike pivare ako ne počnu koristiti naš hmelj ozbiljnijeg povratka hmelja u Vojvodini nema“, kaže Rastislav Struhar, tehnolog.
Pivari se slažu sa izjavama stručnjaka da je duša svakog piva upravo hmelj, a da opstanak hmeljarstva leži u malim pivarama, i naravno ukoliko je od autohtonih sorti, to mu daje aromu kakvu ne može da ima nijedno pivo brzo proizvedeno.
„Komercijalna piva se prave kao lageri, a mi većinom u kućnim uslovima pravimo ejlove, znači to su različiti tipovi. Teško je uporediti, naravno ejlovi su puniji, punijeg ukusa bogatiji nego lageri. Kraft pivare kućne, sigurno imaju šta da ponude pitanje je šta su očekivanja vlasnika tih malih pivarstva“, kaže Jan Jovankovič, privatnik.
Ove godine Pokrajinski sekretarijat za privredu potpisao je sa uzgajivačima hmelja sporazum za dobijanje finansijskih sredstava. Ipak, od velike važnosti je da domaće pivare prepoznaju domaće proizvođače, kaže Struhar.
[wonderplugin_slider id=75]