17/07/2026
Početna strana Hronika Mala Nikolija je izgubila borbu za život

Mala Nikolija je izgubila borbu za život

Uprkos svim naporima, volji i želji ljudi dobrog srca da se sačuva još jedan život, nažalost, malena Nikolija Kozarev izgubila je svoju borbu za život

Nikolija Kozarev

SILBAŠ – U toku jutra, 26. avgusta, preminula je osmomesečna Nikolija Kozarev iz Silbaša, koja se hrabro borila sa teškom dijagnozom, Edvardsovim sindromom (trizomija 18). Uprkos brojnim humanitarnim akcijama i velikoj podršci građana, ovaj mali borac izgubio je svoju životnu bitku.


Bila je mali borac i primer svima nama da nikada ne treba odustati. U svojoj borbi ujedinila je brojne ljude koji su pokazali da i u ovim teškim vremenima postoje dobrota i empatija.

Nikolija, tvoja borba nije bila uzalud. Kroz nju si dokazala da su ljudi i dalje ljudi – puni saosećanja i spremni da pomognu. Tvoja borba bila je i borba svih nas.

Za 31. avgust bio je zakazan humanitarni koncert u njenu korist, ali je nakon ove tužne vesti otkazan.

Da podsetimo, osmomesečna Nikolija Kozarev iz Silbaša borila se sa teškom dijagnozom – Edvardsovim sindromom (trizomija 18), retkim hromozomskim poremećajem koji nosi brojne zdravstvene probleme, uključujući ozbiljna oštećenja organa, kašnjenje u razvoju i znatno skraćen životni vek.

Njena majka, Branka Bogunović, koja osim Nikolije ima još troje dece, svakodnevno je prolazila kroz veliku životnu borbu. Zajedno sa suprugom, naizmenično je boravila u bolnici gde su se oboje obučavali za sve ono što ih je čekalo po povratku Nikolije na kućno lečenje.

Nikolijino stanje zahtevalo je stalni medicinski nadzor i negu u posebnim uslovima. Pošto nije imala izgrađen imuni sistem, bila je izuzetno podložna infekcijama, pa je i najblaža prehlada mogla da ostavi ozbiljne posledice. Zbog toga je njena svakodnevna nega podrazumevala visoke higijenske standarde i neprestanu upotrebu medicinskog materijala – od gaze, katetera, sondi, sterilnih rukavica i fiziološkog rastvora, do specijalnih vitamina i nutritivne dohrane. Pored toga, bila je neophodna i pomoć medicinskog radnika, jer je nadzor morao postojati 24 časa dnevno.

U njenoj borbi nisu bili sami, Bačkopalančani su organizovali brojne akcije kako bi prikupili novac za lečenje i aktivno se uključili u pomoć ovoj porodici.